subota, 11. studenoga 2017.

Uvod u knjigu 'Balkanske svekrve'



(Odlomak iz Uvoda skore knjige 'Balkanske svekrve', Brigita Čolić)




Knjiga 'Balkanske svekrve' opisuje sociološki fenomen na području Balkana unatrag nekoliko stoljeća pa sve do danas i njegov snažan utjecaj na samu formu, konstrukciju, srž i funkcioniranje obitelji i pojedinaca koji je čine.

U knjizi su opisani odnosi unutar obitelji a njih je uvelike određivalo društvo sa svojim normama a taj odnos je (bio) dvosmjeran jer je zauzvrat to društvo i činila ta obitelj i preko nje se ono prezentiralo.
U našim krajevima, obitelj je oduvijek bila kao stup društva, jako izražen.




Zanimljivo je promatrati tijek sazrijevanja i mijenjanja i jednog i drugog, ne samo sociološki nego i psihološki obuhvaćajući analizu pojedinaca i njihovih uloga, te odnose među njima.

Knjiga je bazirana na onome što je činilo osnovu tog stupa, a to je MAJKA, bilo muškog bilo ženskog djeteta te njezin položaj u društvu počev od njezinog života u prvoj, primarnoj obitelji, odnosno obitelji iz koje dolazi te u drugoj, sekundarnoj, onoj koju zasniva sa svojim mužem.

Analiza obuhvaća odnose, položaje i navike unutar društvenih slojeva koji kreću od MAJKE te njihovu refleksiju na sve ostale članove sekundarne obitelji te života, navika i obrazaca ponašanja koji su bili rezultatom tog načina života onih koji su nastali u tim obiteljima (djece).








'Svekrva na Balkanu nije samo majka vašeg muža. To je majka vašeg dečka, ljubavnika, partnera ( 'u sve se miješa') i ne samo to...

Balkanska svekrva je mnogo više od toga. To je gigant. Nacionalni gigant. To je nacionalno obilježje. To je nešto što se riječima ne da opisati...'







...Knjiga USKORO!




S ljubavlju,

Vaša Brigita

ponedjeljak, 31. srpnja 2017.

ŠTA ĆE SE TO STRAŠNO DESITI AKO MUŽ 'SLUŠA' SVOJU ŽENU? ILI ŽENA MUŽA? APOKALIPSA?

(Odlomak iz knjige 'Balkanske svekrve', Vaša Brigita)





'JEDINA NEPOSLUŠNOST KOJA SE KOD NAS NAGRAĐIVALA I KOJOJ SU SE LJUDI UČILI BILA JE ONA PREMA VLASTITOJ ŽENI! (Balkanske svekrve, Brigita Čolić)

U neka davna, davna vremena, vladala su drukčija pravila života. Jedno od njih je bilo upravo ovo gore koje ste pročitali 'Ne slušaj svoju ženu, đaavo je to! Tko zna šta bi ti se moglo desiti ako je slušaš?
Mogao bi postati papučar i da te ismijava cijelo društvo, mogao bi prati i kuhati, zar ti to treba? Ta da može dala bi ti da i rađaš umjesto nje? Jesi poludio?!
Tvoje je da budeš muško! A muško ništa od toga ne radi.'

U ta ista davna vremena POSLUŠNOST JE BILA JAKO CIJENJENA. Ali jako. 
Odmalena se učilo da se moraju slušati roditelji, pa učitelji, pa svećenici (popovi), pa šefovi, pa kolege. Učilo se da se moraju 'slušati' ama baš svi osim koga? Vlastite žene. 
Jer slušanje vlastite žene je svakog muškarca vodilo u vlastitu propast. Ali ne po njemu, već po drugima. A propasti po drugima je bilo gore nego propasti po sebi. Jer nije se živilo za sebe već za druge i nije bilo bitno šta čovjek misli o svom životu, već drugi ljudi.

(...)



A ŠTA SE ŽENE UČILO? 

'Obitelj je bila stup društva ali taj stup se razarao iz tog istog. Bilo je bitno da postoji, ali nije toliko bitno bilo kakva je. Kog briga, forma ispunjena!' 

Nisu ni žene bile pošteđene 'skupih' savjeta po svog muža i sebe same.
Žene se učilo da su 'muževi potlačitelji koji će im uzeti svu slobodu, prvo prezime a onda sve redom, i nek se pripremi na najgore'!
One su bile i prije nego što su se udale pripremljene da ih muževi 'neće slušati' a one su imale dva izbora ili trpiti ne uzvarajući i tiho patiti ili trpiti uzvraćajući, pa su se neke naučile glumiti im mame koje dijete ne sluša a one ga ipak vole, jer pobogu njihovo je, a neke su poslušale drugi savjet a to je 'ne slušaj ni ti njega- klimaj mu glavom kao i on tebi a radi po svome, kao i on, jer brak je upravo to, otrpiš  nepoštivanje-uzvratiš nepoštivanjem. Kakvi razgovori, kakvi sporazumi. 
Ti pričaš, on ne sluša. On priča, ti ne slušaš. 
Ali volite se unatoč tome, jer ti si ta koja ga mora 'dovesti u red a on je taj koji mora to ne željeti'i obrnuto, bome!

Ustvari, kad se sve zbroji i oduzme, u neka stara prahistorijska vremena kod nas, najbitnije je bilo znati da je brak trpljenje svega što ni jedno neće, davanje onoga što čovjek sam sebi ne želi, neslaganje oko svega, nepodržavanje i svjesno i naučeno protivljenje svemu što muž/supruga misle da se treba.
BIT JE BILA U STALNOM NESLAGANJU JER SE TAKO STVARALA POVEZNICA OKO PROBLEMA A NE OKO LJUBAVI. 

I voljeli su se mnogi među njima, ali su ljubav ispisali malo drukčijim rukopisom od rukopisa onih koji danas svoja pravila iz iste ljubavi pišu. Ili bar slične...

(...)

...Ostatak u knjizi! 

Ljubite se i volite jer ljubav je bit života!
Ljubi Vas Vaša Brigita!






nedjelja, 23. srpnja 2017.

Uvod iz knjige 'Balkanske svekrve', Brigita Čolić



Priču o svekrvama namjerno započinjem sa 'bila jednom jedna svekrva' jer one svekrve o kojima pišem su odavno postale mitska bića smještena  negdje daleko u prošlost.



ponedjeljak, 9. svibnja 2016.

Život nakon majčinih želja

(Odlomak iz moje skore istoimene knjige, Vaša Brigita)

Bila jednom jedna svekrva.
Ona je prije svega bila žena, tužna, povrijeđena i neostvarena žena.
Žena koja je iz obitelji pune problema ušla i ostala u lošem braku i kroz godine zaboravila tko je i što je.
Žena koja nije imala život kakav je zamislila.
Žena koja nije ostvarila snove koje je kao djevojka sanjala.
Nije imala ništa i nikoga, barem je tako mislila i živjela, nikoga osim Njega, njenog sina.
On je bio njeno sve. Bio joj je razlog za život. I često mu je to spominjala-razlog zbog kojeg odavno nije napustila sve pa i sebi 'prekratila muke'.
On joj je bio razlogom da diše, da legne i ustane.
Na početku je živjela 'kroz' život svog muža, međutim kako se on nije dao preodgajati na njena učenja, svu pažnju preusmjerila je na svog, njihovog sina.
Ona nije završila školu, nije se obrazovala, nije napredovala, nije se ni trudila.
Razlog zbog kojeg nije uvijek je bio njezin sin.
On je bio razlog zbog kojeg je trpila loše ponašanje muža, varanje, zlostavljanje.
On je bio, kako je napominjala, taj kojeg je ona zadužila-jer da nije bilo nje, njegov otac sigurno ne bi ostao sa njima, ne bi se iškolovao, ne bi postao to što jeste.
Ona se žrtvovala za njega. I on joj je dugovao dobro ponašanje i poslušnost zbog toga.
Ona je dok je on bio još mali zamislila kako će njegov život izgledati. I njezin uz njega.
Kupio je stan koji je ona željela, kupio je auto koji je ona smatrala da je dobar za njega, kupili su mu zvanje koje su mislili da je dobro za njega.
Čak mu je našla i djevojku koju je smatrala ne dobrom ali bar potencijalno prikladnom za njega-djevojku koju nije smatrala nikakvom opasnošću za njezin i sinov odnos.
Sve do jednog dana.
Sve do dana dok u sinov život nije ušetalo njegovo Ja. Ja hoću ovo, ja neću ono.
I tu su počeli problemi. Ne u 16-oj kao kod većine pubertetija, već u kasnim tridesetima.
Probudio se živi čovjek u njemu. Probudile se njegove želje. Probudio se njegov um i počeo je razmišljati, a srce je počelo osjećati.
I počeo je shvaćati-on ne živi svoj život, on ne živi svoje snove, on živi majčino. On se pretvara u svoju majku.
U grudima mu je nastao nemir, u utrobi grč. Nije uspijevao da se smiri. Nije uspijevao više da živi život koji mu je nametnut. Nije želio biti poput nje. Volio ju je, cijenio ali nije želio biti kao ona.
Ubrzo je pukla veza koju mu je majka 'napravila'. I to ne zbog njega već upravo njegove majke. Ona je shvatila da je djevojka koju mu je dovela nepodobna za manipulaciju i da više sluša svoju majku nego nju i da njezinom sinu nije niti će biti najvjernija. I sin je varao nju. Varao je da udovolji majci. Jer to je bila mamina djevojka i on se ponašao sukladno maminim željama. Odradio bi sve formalno što treba a kad je bio u svom svijetu, živio je kriomice mali dio onoga što je želio-svoj život.
Veza je pukla i on je bio slobodan.
Slobodan od spavanja sa nekim koga volio nije.
Slobodan od toga da gradi  budućnost koju ne želi i slobodan od toga da bude sa nekim samo zbog mame ili da prekida jer mama tako hoće.
Pustio je da veza pukne i da može biti to što želi biti. Osjetio se opet živim. Poželio je zaista ljubiti i voljeti. Osjetio je želju biti sa nekim koga potajno sanja godinama -njegovu veliku ljubav.
Prodao je stan, prodao je auto, otrgao lance koji su ga vezivali za ono što nije želio i kao slobodan sokol poletio slobodnih krila bez ičega osim sebe u svoj novi život. Shvatio je-to je njegovo pravo.
I tu su počeli neslućeni problemi. Problemi koji su na vidjelo izbacili sve bolne i grube stvari iz njihove prošlosti. Stvari koje su ih sve gušile i uništavale.
Stvari koje je godinama gutao u sebi i pokušavao ne rastužiti majku. Stvari zbog kojih je bio u stanju i žrtvovati sebe da bi ona bila sretna. Sve dok njegova želja za njegovim životom nije izašla van i snažno, poput uragana počela razarati sve što nije valjalo u njegovom životu.

ponedjeljak, 11. siječnja 2016.

Odlomak iz istoimene nadolazeće knjige, Vaša Brigita


  Ako imate 30 + a možda i manje, udate ste ili ste u vezi sa dečkom sa Balkana (pa makar i onoj najneozbiljnijoj), onda spadate u skupinu žena o kojoj ću pisati a koja spada u populaciju zahvaćenu sindromom zvanim 'balkanske svekrve'...ma koliko ga se trudile izbjeći, zanemariti, ublažiti...to je nemoguća misija...on vas hoćeš-nećeš 'popapi za doručak' i jednom kad se to desi, ostajete 'zaražene' zauvijek (vidi se da piše doktorica u meni, ali ovako ili onako...kako god okreneš...tako je to na Balkanu...)
  
  Pa da krenemo...oooo...tema je toliko široka i velika i opsežna da bi se o njoj moglo danima i danima, i generacijama generacija...
 Balkan je jedno prilično živopisno geografsko područje na zemlji, koje osim svojih prirodnih ljepota i bogatstava ima i jednu zanimljivu ljudsku strukturu, poretke i običaje... Bogatstvo u pravom smislu te riječi. Priroda je prekrasna, predivna, dobrim djelom još netaknuta...a ljudi su temperamentni, 'svoji', moglo bi se reći...posebni. Na dobar način. Aliii eeeee...u svakoj dobroj priči postoji jedno ALI. To ali joj daje šarm i posebnost.
Ovo ali moglo bi se odnositi na par upečatljivih osobina ljudi na ovom tlu, pojava u ponašanju, načinu života ali jedna stvar...o jedna 'upada u oči iz aviona'.
To je danas već poznati balkanski fenomen koji se prenosi s generacije na generaciju i kao takav je bitan dio miraza koji se brižno njeguje i nasljedjuje sa jednog naraštaja na drugi...a zove se SVEKRVA. Ne bilo koja i ne bilo kakva...već BALKANSKA SVEKRVA. Ooooo daaa.
Na samu riječ, mnogim ženama i muškarcima će se 'podići kosa na glavi...naježit će se' i ili pokušati zaboraviti čim prije da su je čuli i potisnuti sve emocije koje su u istom trenu navrle a to nije jedna emocija, to je vulkan emocija...ili će pak iz prve izbeštimati sve po spisku istoj (izbeštimati za one koji ne znaju, znači opsovati ilitiga. spomenuti 'od milja' dotičnoj sve njezine pretke za početak onu koja ju je rodila, te njezino 'mjesto' rodjenja. Doslovno. A onda, samo mašta zna gdje će osobu 'jezik' ilitiga rječnik, odvesti. Tako to ide na Balkanu. Ali o bogatstvu rječnika i vrijednoj govornoj baštini, jedan drugi put...)
Svekrva na Balkanu nije samo majka vašeg muža. To je majka vašeg dečka, ljubavnika, partnera ( 'u sve se miješa') i ne samo to...
Balkanska svekrva je mnogo više od toga. To je gigant. Nacionalni gigant. To je nacionalno obilježje. To je nešto što se riječima ne da opisati. To je pojava koja prožima cijelo društvo kroz sve njegove slojeve i definira ga uvelike. 
Nekad bi ljudi mogli pomisliti da je ta pojava izdefinirala obitelj kroz sve njezine naraštaje i uvelike oblikovala njezine članove da su bili i jesu baš takvi kakvi jesu, upravo i baš zbog toga.
   Krenimo...
Ovdje, na Balkanu, kad se udajete za svog dragog, udajete se i za njegovu obitelj i to najviše majku. Ovdje majke muškaraca odredjuju sudbinu svojih sinova u potpunosti i dan danas.
 Majka jednog sina je posebna institucija velikog broja država na Balkanu. Ta institucija možda nije zakonom definirana i zaštićena ali toj istoj to ne treba. Ona samu sebe definira i održava. I ne definira samo samu sebe već i tu državu službenu dakako, u kojoj se nalazi. Uspješno.
Nee, ovdje ne pričamo o majci kao majci. Ovdje pričamo o majci odraslog muškarca, njezinoj punoj snazi i ulozi u njegovom životu te trenutku preobrazbe u to moćno 'čudovište', pardon, moćno stvorenje, i to onda, čim njezin sin  postane materijal za prvu simpatiju, djevojku. Daaa, prvu. Ozbiljni materijal za brak? Maa to je potpuno nebitno. Znači, prvu, doslovno. Možda tek onu simpatiju iz vrtića. Ali čim neka curica pokaže znakove simpatiziranja njezinog sina, već tad u toj majci proradi njezin alter ego...alter ego zvan 'svekrva'. I to više nije ta ista žena.
I ma koliko ona i sama prolazila muke od one svoje svekrve, ona sve to zaboravlja i u njoj se aktivira snažan dominantni gen koji kao da je do tada živio u čahuri, i na podražaj preobražava je u leptiricu. Svekrvu.
 I više ništa nije isto. Nit blaženo. Nit bezbrižno. Od tog trena sve ima svoje drugo, dublje značenje. Od tog trena svaki odnos tog dječaka ilitiga muškarca (sve zavisi kad su posebne majčine antene osjetile vibracije simpatija prema njezinom sinčiću) sa bilo kojom ženskom osobom više ne može proći nezapaženo niti neusmjereno od Velike Majke. A Velika Majka ima poseban zadatak na zemlji. A to je objasniti, pojasniti, naučiti i usmjeriti svoga sina kako, kuda i sa kime ići kroz život. Zašto i kako. Ta Velika Majka je ustvari njegov vodič koji će oplemeniti ovo društvo.
 U očima Velike majke, u njezinim očima nisu sve djevojke iste. Ona zna koja je dobra za njezinog sina a koja ne, i zašto. Njezin zadatak je da prenosi zrnca svoje mudrosti na sina ne bi li njegov život, pardon njezin, i ovaj svijet bili bolji.
Ona ustvari kroz veze svog sina poboljšava svoj život, nalazi mu smisao a vrhunac tog nalaska smisla doseže onog trena kad ga oženi za onu koju smatra dobrom za nju, pardon njega.
Koji su kriteriji biranja? E sad to ovisi od majke do majke ali jedno im je zajedničko-da je dobra, mirna i tiha ilitiga glasna, vedra i vesela ali jedno je najvažnije...da nikako ali nikako nema veći utjecaj na sina od nje same.
Ako njezina nije zadnja u tom odnosu i ako sin ne bira nju u kriznim situacijama već djevojku...to je alarm za napad. Onaj najgori koji ljudski rod može zamisliti. 
Alarm koji oglašava borbu do krvi. 
Šta god i kako god, ali misija je jasna. Izbaciti dotičnu iz života njezinog sina! 
Sredstva se ne biraju. 
U toj borbi, sve je dopušteno. A zašto? Zato što ga je ona rodila. I u nemalom broju slučajeva teškim, mučnim porodom, i on joj zato duguje život. 'Jer da nije nje, i da nije njezinog žrtvovanja, ne bi ni njega bilo. '
U toj borbi se udara ispod pojasa sa svim raspoloživim sredstvima, kako fizičkim tako emotivnim. Koriste se sve pristupačne metode.
 Majka je u stanju i razboliti se i umrijeti ako treba da bi dokazala da ta kurva nije za njega (u konačnici, svaka djevojka je prozvana tim imenom u nekom trenutku jer ruku na srce za nju su sve osim nje kurve, jer je ona nevina ušla u brak sa njegovim ocem ili joj je eventualno bio tek drugi) a ako je sin posluša i uvjeri se na kraju te mukotrpne životne borbe, da je ona bila u pravu, a ona je uvijek u pravu i to se pokaže kad tad... ona će ozdraviti, oživjeti...jer je istina izašla na vidjelo a njezin sin je 'progledao'. Vidio je majčine riječi na horizontu svog života...
        

 ...
Ljubim vas sve, vaša Brigita